Glad je predmet.
Anđeo je ušao u mozak.
Anđeo gladi ne misli. On misli ispravno.
Uvijek je prisutan.
On poznaje moje granice i zna svoj pravac.
On zna moje porijeklo i poznaje svoje djelovanje.
Znao je to prije nego me je sreo, i poznaje moju budućnost.*

Dražen je bio u posjetu svojima u Banjoj Luci. Sutra leti nazad za San Francisco. Danas, kao bezbroj puta prije, sjedimo za mojim trpezarijskim stolom. Jedemo grah i pričamo kako nikada ne bacamo hranu.
To je razlog zašto je prestao kuhati u Californiji, kaže, na kraju sve mora pojesti sam jer mu je žao da baci.
Ni u mojoj kući se hrana ne baca. Osim bajati hljeb pticama.

“Ja uvijek poljubim hljeb prije nego ga ostavim” – kažem.
Šutimo i žvačemo kisele krastavce.
Strah i glad će nas sve nadživjeti.

*Ljuljačka daha, Herta Müller

Hoffman, Aida “ISPOD ORAHA”, Planjax, 2021